Moj pljesak danas ide svoj onoj djeci koja su danima zatvorena u svojim domovima, izolirana od svojih prijatelja, daleko od učionica u kojima se smiju, žamore, započinju prve ljubavi, stvaraju prva prijateljstva.

Moj pljesak ide onoj djeci od koje se preko noći očekuje da sve to zanemare, da uče na načine koje do sada nisu poznavali, da provode dane ispred kompjutera, iako smo im do jučer to branili govoreći da je nezdravo toliko piljiti u ekran, da strpljivo rješavaju sve silne zadatke koje im mi u strahu da nećemo stići gradivo šaljemo.

Moj pljesak ide manjim ili većim klinicima koji su odjednom postali "online studenti" i od kojih odjedom očekujemo da su odrasli, zreli i da iz svojih soba, dnevnih boravaka ili već odakle izvršavaju zadatke u rokovima u vremenu u kojem i sami ne znamo za rokove, za sutra.

Zato zaplješćimo svaki dan svoj toj djeci koja se snalaze, trude, pokušavaju, noseći se s nepoznatim , s roditeljima koji su bez posla, u strahu za sutra, nastavnicima koji i sami imaju svoje online more. Oni sve to vide i osjećaju.

Zaplješčimo djetinjstvu i mladosti koje, realno nećemo poučiti puno iz školskog kurikuluma, ali možemo poučiti toleranciji, ljudskosti, humanosti, strpljenju.

Držite se djeco!

I ostanite vedri!

Plješćemo svi za vas i vaše sutra!"

Lijepi pozdrav svim učenicima, učiteljima i roditeljima

Vaša pedagoginja Lada