Osnovna škola "Dobriša Cesarić" Osijek

Česti  komentar: „Pa nisam ja lud!“ slikoviti je odraz predrasuda koje postoje u društvu o odlasku kod psihologa. Kako bi učenici, a i njihovi roditelji shvatili što radi školski psiholog potrebno je znati što je to psihologija. Psihologija je znanost koja se bavi proučavanjem ljudskog ponašanja i doživljavanja, a psiholozi pokušavaju razumjeti što ljudi misle, kako se osjećaju, te tako predviđati i eventualno mijenjati njihovo ponašanje. Školska psihologija je psihološka disciplina koja koristi saznanja i metode iz ostalih disciplina psihologije u kontekstu škole i školovanja. Psiholog koji radi u školi mora baratati znanjima i vještinama s područja motivacije, savjetovanja, psihologije učenja i poučavanja, kliničke psihologije.

Dakle, psiholog u školi radi sa psihički zdravom djecom kad imaju poteškoće s učenjem, doživljavaju nasilje od druge djece ili roditelja, strah od ispitivanja i brojne druge strahove, emocionalne probleme, agresivnost, razvod roditelja, gubitak bliske osobe...

Kod školskog psihologa učenici dolaze samostalno, na inicijativu nastavnika ili roditelja, a može ih i sam psiholog pozvati. Dok neki učenici taj susret doživljavaju kao kaznu i znak da su u nečemu pogriješili, drugi ga doživljavaju kao zabavu i ugodno druženje.

 Prava svrha susreta bila bi negdje između – kroz ugodnu atmosferu i pozitivan kontakt promovirati poželjna ponašanja, podučavati, motivirati, rješavati teškoće.

Koja je razlika između psihologa i psihijatra?

Psiholozi i psihijatri se bave psihopatologijom (liječenjem psihičkih poremećaja), ali psiholozi se bave zdravim ljudima koji imaju određene dvojbe ili psihičke poteškoće te u školama služe kao potpora učenicima i nastavnicima. Nisu liječnici i  ne mogu vam davati tablete. Psihijatri se bave osobama s ozbiljnim psihičkim poteškoćama i imaju mogućnost pacijente „liječiti tabletama“.

Koji su zadaci psihologa?

1. prepoznati potrebe učenika – individualna i grupna savjetovanja
2. psihološka procjena učenikovih mogućnosti: spremnost za polazak djeteta u osnovnu školu, u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti
3. prepoznati specifične poteškoće u učenju, ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i obiteljske poteškoće te pomagati učenicima prevladati ih i postizati bolji školski uspjeh
4.  razvijati i putem radionica provoditi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (npr. međuvršnjačkog nasilja), programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina…
5. provoditi psihološke krizne intervencije: reagirati kada se u školi dogode sukobi ili nasilje, kada se dogode ozbiljniji traumatski događaji poput smrti bližeg člana obitelji nekog učenika, samoubojstva, teških prometnih i drugih nesreća…
6. savjetovati i održavati edukativna predavanja na roditeljskim sastancima
7. podučavati učitelje i nastavnike razumijevanju razvojnih i individualnih potreba učenika, kako reagirati u skladu s njima, te poticati toleranciju na različitost među učenicima
8. pomagati nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovirati različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika i učenika zajedno (timski rad, projektna nastava i sl.)
9. raditi na sebi u smislu stručnog usavršavanja, rada na istraživanjima
10. voditi dokumentaciju, pisati izvješća te pripremati i organizirati psiho-kutak.

Koji je cilj rada školskog psihologa?

Razviti obrazovanje usmjereno na učenika i njegov razvoj osnovnih sposobnosti koje omogućavaju cjeloživotno učenje, pomoći učenicima, nastavnicima i roditeljima da razviju svoje potencijale i održe psihološko zdravlje.

Školska psihologinja Monika Ćosić